ispripòvjediti
ispripòvjediti (što) svrš. 〈prez. ispripòvjedīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ispripòvjeđen〉,
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ispripovjediti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ispripovjedim |
| 2. | ispripovjediš |
| 3. | ispripovjedi |
| množina | |
| 1. | ispripovjedimo |
| 2. | ispripovjedite |
| 3. | ispripovjede |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ispripovjedit ću |
| 2. | ispripovjedit ćeš |
| 3. | ispripovjedit će |
| množina | |
| 1. | ispripovjedit ćemo |
| 2. | ispripovjedit ćete |
| 3. | ispripovjedit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | ispripovjedih |
| 2. | ispripovjedi |
| 3. | ispripovjedi |
| množina | |
| 1. | ispripovjedismo |
| 2. | ispripovjediste |
| 3. | ispripovjediše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ispripovjedio sam |
| 2. | ispripovjedio si |
| 3. | ispripovjedio je |
| množina | |
| 1. | ispripovjedili smo |
| 2. | ispripovjedili ste |
| 3. | ispripovjedili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ispripovjedio |
| 2. | bio si ispripovjedio |
| 3. | bio je ispripovjedio |
| množina | |
| 1. | bili smo ispripovjedili |
| 2. | bili ste ispripovjedili |
| 3. | bili su ispripovjedili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ispripovjedi |
| množina | |
| 1. | ispripovjedimo |
| 2. | ispripovjedite |
| glagolski prilog prošli | |
| ispripovjedivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ispripovjedio, ispripovjedila, ispripovjedilo | |
| ispripovjedili, ispripovjedile, ispripovjedila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| ispripovjeđen, ispripovjeđena, ispripovjeđeno | |
| ispripovjeđeni, ispripovjeđene, ispripovjeđena | |
Definicija
v. ispričati (1b)
Etimologija
✧ is- + v. pripovjediti
