pròmetnuti
pròmetnuti svrš. 〈prez. pròmetnēm, pril. pr. -ūvši, prid. trp. pròmetnūt〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
prometnuti | |
prezent | |
jednina | |
1. | prometnem |
2. | prometneš |
3. | prometne |
množina | |
1. | prometnemo |
2. | prometnete |
3. | prometnu |
futur | |
jednina | |
1. | prometnut ću |
2. | prometnut ćeš |
3. | prometnut će |
množina | |
1. | prometnut ćemo |
2. | prometnut ćete |
3. | prometnut će |
aorist | |
jednina | |
1. | prometnuh / prometoh |
2. | prometnu / promete |
3. | prometnu / promete |
množina | |
1. | prometnusmo / prometosmo |
2. | prometnuste / prometoste |
3. | prometnuše / prometoše |
perfekt | |
jednina | |
1. | prometnuo sam |
2. | prometnuo si |
3. | prometnuo je |
množina | |
1. | prometnuli smo |
2. | prometnuli ste |
3. | prometnuli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam prometnuo |
2. | bio si prometnuo |
3. | bio je prometnuo |
množina | |
1. | bili smo prometnuli |
2. | bili ste prometnuli |
3. | bili su prometnuli |
imperativ | |
jednina | |
2. | prometni |
množina | |
1. | prometnimo |
2. | prometnite |
glagolski prilog prošli | |
prometnuvši | |
glagolski pridjev aktivni | |
prometnuo, prometnula, prometnulo | |
prometnuli, prometnule, prometnula | |
glagolski pridjev pasivni | |
prometnut, prometnuta, prometnuto | |
prometnuti, prometnute, prometnuta |
1. | (što) provući, proturiti kroza što [prometnuti konac kroz ušicu igle] |
2. | (se) (u što, koga) pretvoriti se u što, promijeniti se [prometnuti se u zlo; prometnuti se u lijepog mladića] |
3. | (se) (ob. nesvrš.) snaći se u nevoljama života, izići na kraj s teškoćama koje nameću neimaština i skučenost materijalnih mogućnosti [promećući se kojekako u životu], usp. probiti, probijati, spodbijati, provlačiti, provući |