Hrvatski jezični portal

pròbiti

pròbiti (se, što) svrš.prez. prȍbijēm, pril. pr. -īvši, imp. pròbīj, prid. trp. probìjen〉

Izvedeni oblici
Svršeni
infinitiv
probiti
 
prezent
jednina
1. probijem
2. probiješ
3. probije
množina
1. probijemo
2. probijete
3. probiju
 
futur
jednina
1. probit ću
2. probit ćeš
3. probit će
množina
1. probit ćemo
2. probit ćete
3. probit će
 
aorist
jednina
1. probih
2. probi
3. probi
množina
1. probismo
2. probiste
3. probiše
 
perfekt
jednina
1. probio sam
2. probio si
3. probio je
množina
1. probili smo
2. probili ste
3. probili su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam probio
2. bio si probio
3. bio je probio
množina
1. bili smo probili
2. bili ste probili
3. bili su probili
 
imperativ
jednina
2. probij
množina
1. probijmo
2. probijte
 
glagolski prilog prošli
probivši
 
glagolski pridjev aktivni
probio, probila, probilo
probili, probile, probila
 
glagolski pridjev pasivni
probijen / probit, probijena / probita, probijeno / probito
probijeni / probiti, probijene / probite, probijena / probita
Definicija
1. udarcem ili čim šiljatim napraviti otvor, rupu [probiti loptu; probiti otvor u zidu]; prodrijeti u što, probušiti što
2. prodrijeti u što i narušiti kakvo stanje [probiti tamu; probiti tišinu]
3. prodirući kroz što izbiti, pojaviti se [probiti cestu kroz planinu; probile dlačice na licu; probija vlaga izbija, pojavljuje se vlaga (iz zida itd.)]
4. (se) a. snažnim pritiskom, naporom i sl. prodrijeti [probiti se kroz snijeg; probiti se do prvih kuća] b. s naporom izbiti na površinu, pojaviti se (o zrakama sunca) c. pren. doći do uspjeha u društvu i sredini savladavši teškoće
Frazeologija
probio (me, te, ga itd.) znoj potpuno sam se oznojio;
probiti glavu (uši) dosaditi ponavljanjem jednog te istog, vikom, pričanjem;
probiti led početi prvi kakav posao;
probiti plafon (i sl.), v. plafon
Etimologija
✧ pro-4 + v. biti2