probíjati
probíjati (se) nesvrš. 〈prez. pròbījām (se), pril. sad. -ajūći (se), gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
probijati | |
prezent | |
jednina | |
1. | probijam |
2. | probijaš |
3. | probija |
množina | |
1. | probijamo |
2. | probijate |
3. | probijaju |
futur | |
jednina | |
1. | probijat ću |
2. | probijat ćeš |
3. | probijat će |
množina | |
1. | probijat ćemo |
2. | probijat ćete |
3. | probijat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | probijah |
2. | probijaše |
3. | probijaše |
množina | |
1. | probijasmo |
2. | probijaste |
3. | probijahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | probijao sam |
2. | probijao si |
3. | probijao je |
množina | |
1. | probijali smo |
2. | probijali ste |
3. | probijali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam probijao |
2. | bio si probijao |
3. | bio je probijao |
množina | |
1. | bili smo probijali |
2. | bili ste probijali |
3. | bili su probijali |
imperativ | |
jednina | |
2. | probijaj |
množina | |
1. | probijajmo |
2. | probijajte |
glagolski prilog sadašnji | |
probijajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
probijao, probijala, probijalo | |
probijali, probijale, probijala | |
glagolski pridjev pasivni | |
probijan, probijana, probijano | |
probijani, probijane, probijana |