pròvūći
pròvūći (se, koga, što) svrš. 〈prez. provúčem, pril. pr. -ukāvši, imp. provúci, prid. rad. pròvūkao, prid. trp. provùčen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
provući | |
prezent | |
jednina | |
1. | provučem |
2. | provučeš |
3. | provuče |
množina | |
1. | provučemo |
2. | provučete |
3. | provuku |
futur | |
jednina | |
1. | provući ću |
2. | provući ćeš |
3. | provući će |
množina | |
1. | provući ćemo |
2. | provući ćete |
3. | provući će |
aorist | |
jednina | |
1. | provukoh |
2. | provuče |
3. | provuče |
množina | |
1. | provukosmo |
2. | provukoste |
3. | provukoše |
perfekt | |
jednina | |
1. | provukao sam |
2. | provukao si |
3. | provukao je |
množina | |
1. | provukli smo |
2. | provukli ste |
3. | provukli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam provukao |
2. | bio si provukao |
3. | bio je provukao |
množina | |
1. | bili smo provukli |
2. | bili ste provukli |
3. | bili su provukli |
imperativ | |
jednina | |
2. | provuci |
množina | |
1. | provucimo |
2. | provucite |
glagolski prilog prošli | |
provukavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
provukao, provukla, provuklo | |
provukli, provukle, provukla | |
glagolski pridjev pasivni | |
provučen, provučena, provučeno | |
provučeni, provučene, provučena |
1. | (što) progurati kroza što; prodjenuti, udjenuti [provući konac kroz ušicu igle] |
2. | (koga, što) vukući premjestiti, pronijeti kroza što, između čega [provući plijen kroz grmlje] |
3. | (se) a. proći, probiti se kroz kakav uski prolaz, otvor, pukotinu b. proći neprimjetno, potajno, ušuljati se c. pren. vješto proći kroz kakve teškoće d. teško proći na ispitu, jedva položiti |