ispražnjávati
ispražnjávati (što, se) nesvrš. 〈prez. ispràžnjāvām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ispražnjavati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ispražnjavam |
| 2. | ispražnjavaš |
| 3. | ispražnjava |
| množina | |
| 1. | ispražnjavamo |
| 2. | ispražnjavate |
| 3. | ispražnjavaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ispražnjavat ću |
| 2. | ispražnjavat ćeš |
| 3. | ispražnjavat će |
| množina | |
| 1. | ispražnjavat ćemo |
| 2. | ispražnjavat ćete |
| 3. | ispražnjavat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | ispražnjavah |
| 2. | ispražnjavaše |
| 3. | ispražnjavaše |
| množina | |
| 1. | ispražnjavasmo |
| 2. | ispražnjavaste |
| 3. | ispražnjavahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ispražnjavao sam |
| 2. | ispražnjavao si |
| 3. | ispražnjavao je |
| množina | |
| 1. | ispražnjavali smo |
| 2. | ispražnjavali ste |
| 3. | ispražnjavali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ispražnjavao |
| 2. | bio si ispražnjavao |
| 3. | bio je ispražnjavao |
| množina | |
| 1. | bili smo ispražnjavali |
| 2. | bili ste ispražnjavali |
| 3. | bili su ispražnjavali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ispražnjavaj |
| množina | |
| 1. | ispražnjavajmo |
| 2. | ispražnjavajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| ispražnjavajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ispražnjavao, ispražnjavala, ispražnjavalo | |
| ispražnjavali, ispražnjavale, ispražnjavala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| ispražnjavan, ispražnjavana, ispražnjavano | |
| ispražnjavani, ispražnjavane, ispražnjavana | |
Etimologija
✧ vidi isprázniti
