ispražnjívati
ispražnjívati (što, se) nesvrš. 〈prez. ispràžnjujēm, pril. sad. ispràžnjujūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ispražnjivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ispražnjujem |
| 2. | ispražnjuješ |
| 3. | ispražnjuje |
| množina | |
| 1. | ispražnjujemo |
| 2. | ispražnjujete |
| 3. | ispražnjuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ispražnjivat ću |
| 2. | ispražnjivat ćeš |
| 3. | ispražnjivat će |
| množina | |
| 1. | ispražnjivat ćemo |
| 2. | ispražnjivat ćete |
| 3. | ispražnjivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | ispražnjivah |
| 2. | ispražnjivaše |
| 3. | ispražnjivaše |
| množina | |
| 1. | ispražnjivasmo |
| 2. | ispražnjivaste |
| 3. | ispražnjivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ispražnjivao sam |
| 2. | ispražnjivao si |
| 3. | ispražnjivao je |
| množina | |
| 1. | ispražnjivali smo |
| 2. | ispražnjivali ste |
| 3. | ispražnjivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ispražnjivao |
| 2. | bio si ispražnjivao |
| 3. | bio je ispražnjivao |
| množina | |
| 1. | bili smo ispražnjivali |
| 2. | bili ste ispražnjivali |
| 3. | bili su ispražnjivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ispražnjuj |
| množina | |
| 1. | ispražnjujmo |
| 2. | ispražnjujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| ispražnjujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ispražnjivao, ispražnjivala, ispražnjivalo | |
| ispražnjivali, ispražnjivale, ispražnjivala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| ispražnjivan, ispražnjivana, ispražnjivano | |
| ispražnjivani, ispražnjivane, ispražnjivana | |
Etimologija
✧ vidi isprázniti
