isforsírati
isforsírati (što, koga) svrš. 〈prez. isfòrsīrām, pril. pr. -āvši, prid. trp. isfòrsīrān〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| isforsirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | isforsiram |
| 2. | isforsiraš |
| 3. | isforsira |
| množina | |
| 1. | isforsiramo |
| 2. | isforsirate |
| 3. | isforsiraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | isforsirat ću |
| 2. | isforsirat ćeš |
| 3. | isforsirat će |
| množina | |
| 1. | isforsirat ćemo |
| 2. | isforsirat ćete |
| 3. | isforsirat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | isforsirah |
| 2. | isforsira |
| 3. | isforsira |
| množina | |
| 1. | isforsirasmo |
| 2. | isforsiraste |
| 3. | isforsiraše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | isforsirao sam |
| 2. | isforsirao si |
| 3. | isforsirao je |
| množina | |
| 1. | isforsirali smo |
| 2. | isforsirali ste |
| 3. | isforsirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam isforsirao |
| 2. | bio si isforsirao |
| 3. | bio je isforsirao |
| množina | |
| 1. | bili smo isforsirali |
| 2. | bili ste isforsirali |
| 3. | bili su isforsirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | isforsiraj |
| množina | |
| 1. | isforsirajmo |
| 2. | isforsirajte |
| glagolski prilog prošli | |
| isforsiravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| isforsirao, isforsirala, isforsiralo | |
| isforsirali, isforsirale, isforsirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| isforsiran, isforsirana, isforsirano | |
| isforsirani, isforsirane, isforsirana | |
Definicija
učiniti da se što provede, da tko nešto postane itd. na usiljen način, bez dovoljno razloga, upotrebljavajući silu i sl.; iznuditi
Etimologija
✧ is- + v. forsirati
