forsírati
forsírati nesvrš. 〈prez. fòrsīrām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| forsirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | forsiram |
| 2. | forsiraš |
| 3. | forsira |
| množina | |
| 1. | forsiramo |
| 2. | forsirate |
| 3. | forsiraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | forsirat ću |
| 2. | forsirat ćeš |
| 3. | forsirat će |
| množina | |
| 1. | forsirat ćemo |
| 2. | forsirat ćete |
| 3. | forsirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | forsirah |
| 2. | forsiraše |
| 3. | forsiraše |
| množina | |
| 1. | forsirasmo |
| 2. | forsiraste |
| 3. | forsirahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | forsirao sam |
| 2. | forsirao si |
| 3. | forsirao je |
| množina | |
| 1. | forsirali smo |
| 2. | forsirali ste |
| 3. | forsirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam forsirao |
| 2. | bio si forsirao |
| 3. | bio je forsirao |
| množina | |
| 1. | bili smo forsirali |
| 2. | bili ste forsirali |
| 3. | bili su forsirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | forsiraj |
| množina | |
| 1. | forsirajmo |
| 2. | forsirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| forsirajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| forsirao, forsirala, forsiralo | |
| forsirali, forsirale, forsirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| forsiran, forsirana, forsirano | |
| forsirani, forsirane, forsirana | |
Definicija
| 1. | (što) a. jako nastojati da se što provede; nametati b. požurivati, tjerati na što c. vojn. u borbi savladati neku zapreku [forsirati rijeku] |
| 2. | (koga) činiti da tko uspije, da postigne položaj itd. [forsirati svoga čovjeka] |
Etimologija
✧ njem. forsieren ← fr. forcer
