iskòsiti
iskòsiti svrš. 〈prez. -īm, pril. pr. -īvši, prid. trp. iskòšen〉,
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| iskositi | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | iskosim |
| 2. | iskosiš |
| 3. | iskosi |
| množina | |
| 1. | iskosimo |
| 2. | iskosite |
| 3. | iskose |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | iskosit ću |
| 2. | iskosit ćeš |
| 3. | iskosit će |
| množina | |
| 1. | iskosit ćemo |
| 2. | iskosit ćete |
| 3. | iskosit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | iskosih |
| 2. | iskosi |
| 3. | iskosi |
| množina | |
| 1. | iskosismo |
| 2. | iskosiste |
| 3. | iskosiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | iskosio sam |
| 2. | iskosio si |
| 3. | iskosio je |
| množina | |
| 1. | iskosili smo |
| 2. | iskosili ste |
| 3. | iskosili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam iskosio |
| 2. | bio si iskosio |
| 3. | bio je iskosio |
| množina | |
| 1. | bili smo iskosili |
| 2. | bili ste iskosili |
| 3. | bili su iskosili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | iskosi |
| množina | |
| 1. | iskosimo |
| 2. | iskosite |
| glagolski prilog prošli | |
| iskosivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| iskosio, iskosila, iskosilo | |
| iskosili, iskosile, iskosila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| iskošen, iskošena, iskošeno | |
| iskošeni, iskošene, iskošena | |
