kòsa2
kòsa2 ž
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | kosa |
| G | kose |
| D | kosi |
| A | kosu |
| V | koso |
| L | kosi |
| I | kosom |
| množina | |
| N | kose |
| G | kosa |
| D | kosama |
| A | kose |
| V | kose |
| L | kosama |
| I | kosama |
Definicija
ukrivljen dug nož na držalu, oruđe kojim se, držeći ga s obje ruke, kosi trava, korov itd.
Frazeologija
⃟ došla kosa do kamena dalje se ne može, mjera se napunila, dalje ne ide;
namjerila se kosa na brus suočila su se dva tvrda i nepopustljiva
namjerila se kosa na brus suočila su se dva tvrda i nepopustljiva
Onomastika
♦ pr. (prema zanimanju i nadimačka): Kòsac (Požega), Kòsec (450, Zagorje, v. i kos), Kòsēr (Ðurđevac), Kòsijer (Podravina, 470, Kordun, Z Slavonija), Kòsihajda (Z Slavonija), Kòsīr (120, Zagorje), Kòsjēr (100, Duga Resa), Kosjèrina (Dubrovnik), Kȍsor (370, Drniš, sred. Dalmacija), Kȍsōrčić (Sinj, Rijeka), Kȍsorić (Vukovar, Jastrebarsko)
Etimologija
✧ prasl. *kosa (rus. kosá, polj. kosa) ≃ lit. kasti: udarati
