ìskititi
ìskititi (što) svrš. 〈prez. -īm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ìskićen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| iskititi | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | iskitim |
| 2. | iskitiš |
| 3. | iskiti |
| množina | |
| 1. | iskitimo |
| 2. | iskitite |
| 3. | iskite |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | iskitit ću |
| 2. | iskitit ćeš |
| 3. | iskitit će |
| množina | |
| 1. | iskitit ćemo |
| 2. | iskitit ćete |
| 3. | iskitit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | iskitih |
| 2. | iskiti |
| 3. | iskiti |
| množina | |
| 1. | iskitismo |
| 2. | iskitiste |
| 3. | iskitiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | iskitio sam |
| 2. | iskitio si |
| 3. | iskitio je |
| množina | |
| 1. | iskitili smo |
| 2. | iskitili ste |
| 3. | iskitili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam iskitio |
| 2. | bio si iskitio |
| 3. | bio je iskitio |
| množina | |
| 1. | bili smo iskitili |
| 2. | bili ste iskitili |
| 3. | bili su iskitili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | iskiti |
| množina | |
| 1. | iskitimo |
| 2. | iskitite |
| glagolski prilog prošli | |
| iskitivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| iskitio, iskitila, iskitilo | |
| iskitili, iskitile, iskitila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| iskićen, iskićena, iskićeno | |
| iskićeni, iskićene, iskićena | |
Definicija
| 1. | dokraja uresiti kiteći |
| 2. | pren. dodati, pretjerati u uljepšavanju [iskititi priču] |
