kȉtiti
kȉtiti (koga, što, se) nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -tēći, gl. im. -ćēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| kititi | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | kitim |
| 2. | kitiš |
| 3. | kiti |
| množina | |
| 1. | kitimo |
| 2. | kitite |
| 3. | kite |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | kitit ću |
| 2. | kitit ćeš |
| 3. | kitit će |
| množina | |
| 1. | kitit ćemo |
| 2. | kitit ćete |
| 3. | kitit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | kićah |
| 2. | kićaše |
| 3. | kićaše |
| množina | |
| 1. | kićasmo |
| 2. | kićaste |
| 3. | kićahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | kitio sam |
| 2. | kitio si |
| 3. | kitio je |
| množina | |
| 1. | kitili smo |
| 2. | kitili ste |
| 3. | kitili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam kitio |
| 2. | bio si kitio |
| 3. | bio je kitio |
| množina | |
| 1. | bili smo kitili |
| 2. | bili ste kitili |
| 3. | bili su kitili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | kiti |
| množina | |
| 1. | kitimo |
| 2. | kitite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| kiteći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| kitio, kitila, kitilo | |
| kitili, kitile, kitila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| kićen, kićena, kićeno | |
| kićeni, kićene, kićena | |
Definicija
| 1. | stavljanjem ukrasa činiti da tko bude ljepši; resiti, ukrašavati |
| 2. | pren. dodavati u pričanju više nego što treba |
Frazeologija
⃟ kititi se tuđim perjem prisvajati tuđe zasluge
Etimologija
✧ vidi kȉta
