izgùbiti
izgùbiti (se) svrš. 〈prez. ìzgubīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. ìzgubljen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| izgubiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | izgubim |
| 2. | izgubiš |
| 3. | izgubi |
| množina | |
| 1. | izgubimo |
| 2. | izgubite |
| 3. | izgube |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | izgubit ću |
| 2. | izgubit ćeš |
| 3. | izgubit će |
| množina | |
| 1. | izgubit ćemo |
| 2. | izgubit ćete |
| 3. | izgubit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | izgubih |
| 2. | izgubi |
| 3. | izgubi |
| množina | |
| 1. | izgubismo |
| 2. | izgubiste |
| 3. | izgubiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | izgubio sam |
| 2. | izgubio si |
| 3. | izgubio je |
| množina | |
| 1. | izgubili smo |
| 2. | izgubili ste |
| 3. | izgubili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam izgubio |
| 2. | bio si izgubio |
| 3. | bio je izgubio |
| množina | |
| 1. | bili smo izgubili |
| 2. | bili ste izgubili |
| 3. | bili su izgubili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | izgubi |
| množina | |
| 1. | izgubimo |
| 2. | izgubite |
| glagolski prilog prošli | |
| izgubivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| izgubio, izgubila, izgubilo | |
| izgubili, izgubile, izgubila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| izgubljen, izgubljena, izgubljeno | |
| izgubljeni, izgubljene, izgubljena | |
Definicija
| 1. | (koga, što) a. ostati bez čega [izgubiti knjigu; izgubiti novčanik] b. nemati više mogućnosti služiti se čime (u fizičkom, moralnom smislu) [izgubiti nogu; izgubiti ugled] c. ostati bez koga zbog rastanka ili smrti [izgubiti oca; izgubiti prijatelja] |
| 2. | (što, na čemu) pretrpjeti gubitak, pretrpjeti kvar, snositi štetu, neuspjeh [izgubiti na kartama; izgubiti utakmicu], opr. dobiti |
| 3. | (što) potrošiti, propustiti, potratiti [izgubiti dvije godine na fakultetu] |
| 4. | (se) a. nestati, iščeznuti [izgubiti se u gomili] b. zalutati [dijete se izgubilo u šumi] c. pren. prestati biti koncentriran [izgubiti se u pojedinostima]; smesti se, zbuniti se |
Frazeologija
⃟ izgubiti dar govora ne moći govoriti;
izgubiti dušu jako se izmoriti [izgubiti dušu od čekanja];
izgubiti iz ruku propustiti priliku i sl.;
izgubiti iz vida ne opaziti, ne primijetiti;
izgubiti priliku ne iskoristiti mogućnost;
izgubiti sve (u mojim, tvojim itd.) očima proigrati ugled, nemati više važnosti, ništa više ne značiti
izgubiti dušu jako se izmoriti [izgubiti dušu od čekanja];
izgubiti iz ruku propustiti priliku i sl.;
izgubiti iz vida ne opaziti, ne primijetiti;
izgubiti priliku ne iskoristiti mogućnost;
izgubiti sve (u mojim, tvojim itd.) očima proigrati ugled, nemati više važnosti, ništa više ne značiti
Etimologija
✧ iz- + v. gubiti
