dòbiti
dòbiti (koga, što) svrš. 〈prez. dȍbijēm, pril. pr. -īvši, prid. trp. dobìven〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| dobiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | dobijem |
| 2. | dobiješ |
| 3. | dobije |
| množina | |
| 1. | dobijemo |
| 2. | dobijete |
| 3. | dobiju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | dobit ću |
| 2. | dobit ćeš |
| 3. | dobit će |
| množina | |
| 1. | dobit ćemo |
| 2. | dobit ćete |
| 3. | dobit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | dobih |
| 2. | dobi |
| 3. | dobi |
| množina | |
| 1. | dobismo |
| 2. | dobiste |
| 3. | dobiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | dobio sam |
| 2. | dobio si |
| 3. | dobio je |
| množina | |
| 1. | dobili smo |
| 2. | dobili ste |
| 3. | dobili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam dobio |
| 2. | bio si dobio |
| 3. | bio je dobio |
| množina | |
| 1. | bili smo dobili |
| 2. | bili ste dobili |
| 3. | bili su dobili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | dobij |
| množina | |
| 1. | dobijmo |
| 2. | dobijte |
| glagolski prilog prošli | |
| dobivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| dobio, dobila, dobilo | |
| dobili, dobile, dobila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| dobiven / dobit, dobivena / dobita, dobiveno / dobito | |
| dobiveni / dobiti, dobivene / dobite, dobivena / dobita | |
Definicija
| 1. | doći u posjed čega ili primiti ono što se dotada nije imalo |
| 2. | zaraditi, steći |
| 3. | uspostaviti ili biti u vezi telefonom i sl. [dobiti vezu] |
| 4. | iskusiti ili trpjeti, biti pogođen čijom kaznom ili sudbinom [dobiti četiri godine zatvora; dobiti na lutriji] |
Frazeologija
⃟ dobiti košaru biti odbijen (obično od djevojke, na plesu i sl.);
dobiti po prstima biti ukoren ili kažnjen
dobiti po prstima biti ukoren ili kažnjen
Etimologija
✧ vidi dȍbīt
