Hrvatski jezični portal

gùbiti

gùbiti (koga, što) nesvrš.prez. -īm, pril. sad. -bēći, gl. im. -bljēnje〉

Izvedeni oblici
Nesvršeni
infinitiv
gubiti
 
prezent
jednina
1. gubim
2. gubiš
3. gubi
množina
1. gubimo
2. gubite
3. gube
 
futur
jednina
1. gubit ću
2. gubit ćeš
3. gubit će
množina
1. gubit ćemo
2. gubit ćete
3. gubit će
 
imperfekt
jednina
1. gubljah
2. gubljaše
3. gubljaše
množina
1. gubljasmo
2. gubljaste
3. gubljahu
 
perfekt
jednina
1. gubio sam
2. gubio si
3. gubio je
množina
1. gubili smo
2. gubili ste
3. gubili su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam gubio
2. bio si gubio
3. bio je gubio
množina
1. bili smo gubili
2. bili ste gubili
3. bili su gubili
 
imperativ
jednina
2. gubi
množina
1. gubimo
2. gubite
 
glagolski prilog sadašnji
gubeći
 
glagolski pridjev aktivni
gubio, gubila, gubilo
gubili, gubile, gubila
 
glagolski pridjev pasivni
gubljen, gubljena, gubljeno
gubljeni, gubljene, gubljena
Definicija
ostajati bez onoga što se imalo ili moglo dobiti, opr. dobivati [gubiti dlaku; gubiti vrijeme; gubiti na kartama; gubiti pozicije; gubiti bitku]
Frazeologija
gubiti glavu 1. ginuti 2. zbunjivati se, ne umjeti se snaći, izgubiti kontrolu nad sobom ili nad situacijom;
gubiti iz vida ne uzimati nešto u obzir;
gubiti tlo pod nogama ostajati bez oslonca, ne biti više siguran;
gubiti prisebnost;
gubiti svijest;
gubiti živce;
tko gubi ima pravo da se ljuti (o kartanju, raznim natjecanjima, rivalstvu itd.)
Etimologija
prasl. i stsl. gubiti: uništavati (rus. gubít', polj. gubić: gubiti) ≃ *gybati, v. gib, gibatistengl. geap: savijen