izvješćívati
izvješćívati (koga, što) nesvrš. 〈prez. izvjèšćujēm, pril. sad. izvjèšćujūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| izvješćivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | izvješćujem |
| 2. | izvješćuješ |
| 3. | izvješćuje |
| množina | |
| 1. | izvješćujemo |
| 2. | izvješćujete |
| 3. | izvješćuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | izvješćivat ću |
| 2. | izvješćivat ćeš |
| 3. | izvješćivat će |
| množina | |
| 1. | izvješćivat ćemo |
| 2. | izvješćivat ćete |
| 3. | izvješćivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | izvješćivah |
| 2. | izvješćivaše |
| 3. | izvješćivaše |
| množina | |
| 1. | izvješćivasmo |
| 2. | izvješćivaste |
| 3. | izvješćivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | izvješćivao sam |
| 2. | izvješćivao si |
| 3. | izvješćivao je |
| množina | |
| 1. | izvješćivali smo |
| 2. | izvješćivali ste |
| 3. | izvješćivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam izvješćivao |
| 2. | bio si izvješćivao |
| 3. | bio je izvješćivao |
| množina | |
| 1. | bili smo izvješćivali |
| 2. | bili ste izvješćivali |
| 3. | bili su izvješćivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | izvješćuj |
| množina | |
| 1. | izvješćujmo |
| 2. | izvješćujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| izvješćujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| izvješćivao, izvješćivala, izvješćivalo | |
| izvješćivali, izvješćivale, izvješćivala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| izvješćivan, izvješćivana, izvješćivano | |
| izvješćivani, izvješćivane, izvješćivana | |
Etimologija
✧ vidi izvijéstiti
