izvijéstiti
izvijéstiti (koga, što) svrš. 〈prez. ìzvijēstīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ìzvijēšten/ìzvijēšćen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| izvijestiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | izvijestim |
| 2. | izvijestiš |
| 3. | izvijesti |
| množina | |
| 1. | izvijestimo |
| 2. | izvijestite |
| 3. | izvijeste |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | izvijestit ću |
| 2. | izvijestit ćeš |
| 3. | izvijestit će |
| množina | |
| 1. | izvijestit ćemo |
| 2. | izvijestit ćete |
| 3. | izvijestit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | izvijestih |
| 2. | izvijesti |
| 3. | izvijesti |
| množina | |
| 1. | izvijestismo |
| 2. | izvijestiste |
| 3. | izvijestiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | izvijestio sam |
| 2. | izvijestio si |
| 3. | izvijestio je |
| množina | |
| 1. | izvijestili smo |
| 2. | izvijestili ste |
| 3. | izvijestili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam izvijestio |
| 2. | bio si izvijestio |
| 3. | bio je izvijestio |
| množina | |
| 1. | bili smo izvijestili |
| 2. | bili ste izvijestili |
| 3. | bili su izvijestili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | izvijesti |
| množina | |
| 1. | izvijestimo |
| 2. | izvijestite |
| glagolski prilog prošli | |
| izvijestivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| izvijestio, izvijestila, izvijestilo | |
| izvijestili, izvijestile, izvijestila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| izviješten, izviještena, izviješteno | |
| izviješteni, izviještene, izviještena | |
Definicija
| 1. | podnijeti izvještaj, u sređenu i službenu obliku upoznati s činjenicama |
| 2. | obaviti posao izvjestitelja [izvijestiti s mjesta događaja; izvijestiti s ratišta] |
Etimologija
✧ iz- + v. vijest
