iživcírati
iživcírati (koga, se) svrš. 〈prez. ižìvcīrām, pril. pr. -āvši, prid. trp. ižìvcīrān〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| iživcirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | iživciram |
| 2. | iživciraš |
| 3. | iživcira |
| množina | |
| 1. | iživciramo |
| 2. | iživcirate |
| 3. | iživciraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | iživcirat ću |
| 2. | iživcirat ćeš |
| 3. | iživcirat će |
| množina | |
| 1. | iživcirat ćemo |
| 2. | iživcirat ćete |
| 3. | iživcirat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | iživcirah |
| 2. | iživcira |
| 3. | iživcira |
| množina | |
| 1. | iživcirasmo |
| 2. | iživciraste |
| 3. | iživciraše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | iživcirao sam |
| 2. | iživcirao si |
| 3. | iživcirao je |
| množina | |
| 1. | iživcirali smo |
| 2. | iživcirali ste |
| 3. | iživcirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam iživcirao |
| 2. | bio si iživcirao |
| 3. | bio je iživcirao |
| množina | |
| 1. | bili smo iživcirali |
| 2. | bili ste iživcirali |
| 3. | bili su iživcirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | iživciraj |
| množina | |
| 1. | iživcirajmo |
| 2. | iživcirajte |
| glagolski prilog prošli | |
| iživciravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| iživcirao, iživcirala, iživciralo | |
| iživcirali, iživcirale, iživcirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| iživciran, iživcirana, iživcirano | |
| iživcirani, iživcirane, iživcirana | |
Definicija
razg. iznervirati
