živcírati
živcírati (koga, se) nesvrš. 〈prez. žìvcīrām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| živcirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | živciram |
| 2. | živciraš |
| 3. | živcira |
| množina | |
| 1. | živciramo |
| 2. | živcirate |
| 3. | živciraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | živcirat ću |
| 2. | živcirat ćeš |
| 3. | živcirat će |
| množina | |
| 1. | živcirat ćemo |
| 2. | živcirat ćete |
| 3. | živcirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | živcirah |
| 2. | živciraše |
| 3. | živciraše |
| množina | |
| 1. | živcirasmo |
| 2. | živciraste |
| 3. | živcirahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | živcirao sam |
| 2. | živcirao si |
| 3. | živcirao je |
| množina | |
| 1. | živcirali smo |
| 2. | živcirali ste |
| 3. | živcirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam živcirao |
| 2. | bio si živcirao |
| 3. | bio je živcirao |
| množina | |
| 1. | bili smo živcirali |
| 2. | bili ste živcirali |
| 3. | bili su živcirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | živciraj |
| množina | |
| 1. | živcirajmo |
| 2. | živcirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| živcirajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| živcirao, živcirala, živciralo | |
| živcirali, živcirale, živcirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| živciran, živcirana, živcirano | |
| živcirani, živcirane, živcirana | |
Definicija
razg. nervirati
Etimologija
✧ vidi žìvac
