žìvac
žìvac m 〈G -vca, N mn -vci, G žȋvācā〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | živac |
| G | živca |
| D | živcu |
| A | živac |
| V | živče |
| L | živcu |
| I | živcem |
| množina | |
| N | živci |
| G | živaca |
| D | živcima |
| A | živce |
| V | živci |
| L | živcima |
| I | živcima |
Definicija
anat. vlaknast organ u ljudskom i životinjskom tijelu koji prenosi voljne i nevoljne osjete, usklađuje u sustavu funkcije organizma međusobno i prema sredini u kojoj organizam živi [vidni živac; upala živca; slom živaca; rastrojeni živci; napeti živci; slabih živaca; čeličnih živaca; motorni živci; senzibilni živci; autonomni živci]
Sintagma
∆ živac kamen kamen čvrsto usađen u zemlju, živi kamen; stanac
Frazeologija
⃟ ići na živce kome nervirati, izazvati nervozu;
imati živce imati jake živce, vladati sobom;
izgubiti živce postati jako nervozan;
kidati, trošiti živce baviti se onim što izaziva nervozu;
taknuti u živac pogoditi u najosjetljivije mjesto, izazvati, uvrijediti;
živci su mu popustili 1. postao je nervozan 2. izgubio je vlast nad sobom
imati živce imati jake živce, vladati sobom;
izgubiti živce postati jako nervozan;
kidati, trošiti živce baviti se onim što izaziva nervozu;
taknuti u živac pogoditi u najosjetljivije mjesto, izazvati, uvrijediti;
živci su mu popustili 1. postao je nervozan 2. izgubio je vlast nad sobom
Etimologija
✧ prasl. *živьcь (slov. živec), v. žȋv
