glasnogovòrnīk
glasnogovòrnīk m 〈G glasnogovorníka, N mn glasnogovorníci〉
jednina | |
---|---|
N | glasnogovornik |
G | glasnogovornika |
D | glasnogovorniku |
A | glasnogovornika |
V | glasnogovorniče |
L | glasnogovorniku |
I | glasnogovornikom |
množina | |
N | glasnogovornici |
G | glasnogovornika |
D | glasnogovornicima |
A | glasnogovornike |
V | glasnogovornici |
L | glasnogovornicima |
I | glasnogovornicima |
1. | onaj koji je u ime neke institucije ovlašten davati službene izjave ili održavati odnose s javnošću na posebnim konferencijama za novinstvo, usp. saborski izvjestitelj, v. izvjestitelj |
2. | iron. pejor. onaj koji javno i bučno zastupa čije mišljenje ili stavove onoga komu je privržen; galamdžija, truba, vikač |