Hrvatski jezični portal

glasnogovòrnīk

glasnogovòrnīk m 〈G glasnogovorníka, N mn glasnogovorníci〉

Izvedeni oblici
jednina
N glasnogovornik
G glasnogovornika
D glasnogovorniku
A glasnogovornika
V glasnogovorniče
L glasnogovorniku
I glasnogovornikom
množina
N glasnogovornici
G glasnogovornika
D glasnogovornicima
A glasnogovornike
V glasnogovornici
L glasnogovornicima
I glasnogovornicima
Definicija
1. onaj koji je u ime neke institucije ovlašten davati službene izjave ili održavati odnose s javnošću na posebnim konferencijama za novinstvo, usp. saborski izvjestitelj, v. izvjestitelj
2. iron. pejor. onaj koji javno i bučno zastupa čije mišljenje ili stavove onoga komu je privržen; galamdžija, truba, vikač
$glasnogovòrnica