Hrvatski jezični portal

govòriti

govòriti (, što) nesvrš.prez. gòvorīm, pril. sad. -rēći, gl. im. -rēnje〉

Izvedeni oblici
Nesvršeni
infinitiv
govoriti
 
prezent
jednina
1. govorim
2. govoriš
3. govori
množina
1. govorimo
2. govorite
3. govore
 
futur
jednina
1. govorit ću
2. govorit ćeš
3. govorit će
množina
1. govorit ćemo
2. govorit ćete
3. govorit će
 
imperfekt
jednina
1. govorah
2. govoraše
3. govoraše
množina
1. govorasmo
2. govoraste
3. govorahu
 
perfekt
jednina
1. govorio sam
2. govorio si
3. govorio je
množina
1. govorili smo
2. govorili ste
3. govorili su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam govorio
2. bio si govorio
3. bio je govorio
množina
1. bili smo govorili
2. bili ste govorili
3. bili su govorili
 
imperativ
jednina
2. govori
množina
1. govorimo
2. govorite
 
glagolski prilog sadašnji
govoreći
 
glagolski pridjev aktivni
govorio, govorila, govorilo
govorili, govorile, govorila
 
glagolski pridjev pasivni
govoren, govorena, govoreno
govoreni, govorene, govorena
Definicija
1. imati sposobnost prenošenja poruke riječima
2. riječima iznositi neki smisao (tekst, obično bez predloška, za razliku od čitati)
3. najavljivati sredstvima izvan jezika
4. razgovarati [želio bih s vama govoriti]
5. iznositi sadržaj [knjiga govori o...; to nam govori u prilog (čega)]
Frazeologija
govoriti čisto (za dijete, za koga tko govori strani jezik) izgovarati bez nedostatka u organima za izgovor;
govoriti gluhom uzaludno objašnjavati komu;
govoriti od klipa = govoriti s nokta govoriti, iznositi činjenice napamet, govoriti ili što tvrditi, bez oslonca na činjenice; pričati priču;
govoriti tečno 1. znati neki tekst izgovarati bez zapinjanja 2. znati aktivno govoriti strani jezik;
govoriti u vjetar govoriti uzalud;
nešto mi govori ima nekih znakova, čini mi se, slutim [slabo stvari stoje, ali nešto mi govori da će se popraviti];
nit govori nit romori napadno šuti, ne daje riječi od sebe;
on govori (francuski itd.) on zna (francuski itd.);
to nam govori to nam kaže, iz toga se može zaključiti, iz toga slijedi zaključak;
šta (što) ćeš govoriti, šta treba govoriti (u dijaloškoj situaciji ili nakon razgovora o čemu) nije vrijedno daljnjeg razgovora (kad je sve jasno ili kad se ne može ništa izmijeniti); (u raznim kontekstima) [govori da mu je to ukusno; govore da masnoća u krvi nije tako opasna; govorim ti; kad ti govorim], usp. kazati ⃟;
što ćeš mi govoriti, nemoj mi govoriti sve je jasno, razumijemo se, ne treba trošiti riječi