dovíknuti
dovíknuti svrš. 〈prez. dòvīknēm, pril. pr. -ūvši, imp. dovíkni, prid. rad. dovíknuo/dovíknula ž〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| doviknuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | doviknem |
| 2. | dovikneš |
| 3. | dovikne |
| množina | |
| 1. | doviknemo |
| 2. | doviknete |
| 3. | doviknu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | doviknut ću |
| 2. | doviknut ćeš |
| 3. | doviknut će |
| množina | |
| 1. | doviknut ćemo |
| 2. | doviknut ćete |
| 3. | doviknut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | doviknuh |
| 2. | doviknu |
| 3. | doviknu |
| množina | |
| 1. | doviknusmo |
| 2. | doviknuste |
| 3. | doviknuše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | doviknuo sam |
| 2. | doviknuo si |
| 3. | doviknuo je |
| množina | |
| 1. | doviknuli smo |
| 2. | doviknuli ste |
| 3. | doviknuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam doviknuo |
| 2. | bio si doviknuo |
| 3. | bio je doviknuo |
| množina | |
| 1. | bili smo doviknuli |
| 2. | bili ste doviknuli |
| 3. | bili su doviknuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | dovikni |
| množina | |
| 1. | doviknimo |
| 2. | doviknite |
| glagolski prilog prošli | |
| doviknuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| doviknuo, doviknula, doviknulo | |
| doviknuli, doviknule, doviknula | |
Definicija
| 1. | (komu što) kratko viknuti kao poruku, glasno ili vikom dobaciti, tako da svi čuju (ob. u mnoštvu, među više ljudi u gužvi i sl.) [doviknuo mu da je budala] |
| 2. | (koga) dozvati koga vikanjem na daljinu [doviknuti dijete iz dvorišta]; dovikati |
