Hrvatski jezični portal

víkati

víkati () nesvrš.prez. vȋčēm, imp. víči, pril. sad. víčūći, gl. im. -ānje〉

Izvedeni oblici
Nesvršeni
infinitiv
vikati
 
prezent
jednina
1. vičem
2. vičeš
3. viče
množina
1. vičemo
2. vičete
3. viču
 
futur
jednina
1. vikat ću
2. vikat ćeš
3. vikat će
množina
1. vikat ćemo
2. vikat ćete
3. vikat će
 
imperfekt
jednina
1. vikah
2. vikaše
3. vikaše
množina
1. vikasmo
2. vikaste
3. vikahu
 
perfekt
jednina
1. vikao sam
2. vikao si
3. vikao je
množina
1. vikali smo
2. vikali ste
3. vikali su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam vikao
2. bio si vikao
3. bio je vikao
množina
1. bili smo vikali
2. bili ste vikali
3. bili su vikali
 
imperativ
jednina
2. viči
množina
1. vičimo
2. vičite
 
glagolski prilog sadašnji
vičući
 
glagolski pridjev aktivni
vikao, vikala, vikalo
vikali, vikale, vikala
Definicija
1. vikom dozivati, glasati se jakim glasom; galamiti [vikati koliko grlo nosi najsnažnije vikati]
2. (koga) zast. zvati (imenom) [viču ga Mijo]
Onomastika
pr. (nadimačko): Víkalo (Zagreb, Z Slavonija)
Etimologija
prasl. *vykati (stsl. vykanije: galama, slov. vikati)