víknuti
víknuti () svrš. 〈prez. vȋknēm, pril. pr. -ūvši, prid. rad. víknuo〉,
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| viknuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | viknem |
| 2. | vikneš |
| 3. | vikne |
| množina | |
| 1. | viknemo |
| 2. | viknete |
| 3. | viknu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | viknut ću |
| 2. | viknut ćeš |
| 3. | viknut će |
| množina | |
| 1. | viknut ćemo |
| 2. | viknut ćete |
| 3. | viknut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | viknuh |
| 2. | viknu |
| 3. | viknu |
| množina | |
| 1. | viknusmo |
| 2. | viknuste |
| 3. | viknuše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | viknuo sam |
| 2. | viknuo si |
| 3. | viknuo je |
| množina | |
| 1. | viknuli smo |
| 2. | viknuli ste |
| 3. | viknuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam viknuo |
| 2. | bio si viknuo |
| 3. | bio je viknuo |
| množina | |
| 1. | bili smo viknuli |
| 2. | bili ste viknuli |
| 3. | bili su viknuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | vikni |
| množina | |
| 1. | viknimo |
| 2. | viknite |
| glagolski prilog prošli | |
| viknuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| viknuo, viknula, viknulo | |
| viknuli, viknule, viknula | |
Definicija
v. vikati
Etimologija
✧ vidi víkati
