vjȅriti se
vjȅriti se svrš. 〈prez. -īm se, pril. pr. -īvši se, prid. trp. vjȅren〉,
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| vjeriti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | vjerim |
| 2. | vjeriš |
| 3. | vjeri |
| množina | |
| 1. | vjerimo |
| 2. | vjerite |
| 3. | vjere |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | vjerit ću |
| 2. | vjerit ćeš |
| 3. | vjerit će |
| množina | |
| 1. | vjerit ćemo |
| 2. | vjerit ćete |
| 3. | vjerit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | vjerah |
| 2. | vjeraše |
| 3. | vjeraše |
| množina | |
| 1. | vjerasmo |
| 2. | vjeraste |
| 3. | vjerahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | vjerio sam |
| 2. | vjerio si |
| 3. | vjerio je |
| množina | |
| 1. | vjerili smo |
| 2. | vjerili ste |
| 3. | vjerili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam vjerio |
| 2. | bio si vjerio |
| 3. | bio je vjerio |
| množina | |
| 1. | bili smo vjerili |
| 2. | bili ste vjerili |
| 3. | bili su vjerili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | vjeri |
| množina | |
| 1. | vjerimo |
| 2. | vjerite |
| glagolski prilog prošli | |
| vjereći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| vjerio, vjerila, vjerilo | |
| vjerili, vjerile, vjerila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| vjeren, vjerena, vjereno | |
| vjereni, vjerene, vjerena | |
Definicija
v. zaručiti (se)
Etimologija
✧ vidi vjȅra
