vjȅra
vjȅra ž 〈G mn vjȇrā〉
jednina | |
---|---|
N | vjera |
G | vjere |
D | vjeri |
A | vjeru |
V | vjero |
L | vjeri |
I | vjerom |
množina | |
N | vjere |
G | vjera |
D | vjerama |
A | vjere |
V | vjere |
L | vjerama |
I | vjerama |
1. | a. religija b. institucija vjerskog života u organiziranom obliku [katolička vjera; pravoslavna vjera; muslimanska vjera itd.] c. kat. jedna od bogoslovnih kreposti (uz ufanje i ljubav) |
2. | a. veliko pouzdanje u koga ili u što; povjerenje [primiti na vjeru priznati unaprijed što za istinito, ne tražeći dokaze] b. fil. znanje koje se svodi na subjektivno intuitivno uvjerenje i koje se ne može provjeriti empirističkom provjerom ni racionalnim postupkom |
3. | zadana riječ [dati vjeru] |
4. | reg. (+ srp.) zaručnički prsten |