ugušívati
ugušívati (koga, što, se) nesvrš. 〈prez. ugùšujēm (se), pril. sad. ugùšujūći (se), gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ugušivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ugušujem |
| 2. | ugušuješ |
| 3. | ugušuje |
| množina | |
| 1. | ugušujemo |
| 2. | ugušujete |
| 3. | ugušuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ugušivat ću |
| 2. | ugušivat ćeš |
| 3. | ugušivat će |
| množina | |
| 1. | ugušivat ćemo |
| 2. | ugušivat ćete |
| 3. | ugušivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | ugušivah |
| 2. | ugušivaše |
| 3. | ugušivaše |
| množina | |
| 1. | ugušivasmo |
| 2. | ugušivaste |
| 3. | ugušivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ugušivao sam |
| 2. | ugušivao si |
| 3. | ugušivao je |
| množina | |
| 1. | ugušivali smo |
| 2. | ugušivali ste |
| 3. | ugušivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ugušivao |
| 2. | bio si ugušivao |
| 3. | bio je ugušivao |
| množina | |
| 1. | bili smo ugušivali |
| 2. | bili ste ugušivali |
| 3. | bili su ugušivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ugušuj |
| množina | |
| 1. | ugušujmo |
| 2. | ugušujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| ugušujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ugušivao, ugušivala, ugušivalo | |
| ugušivali, ugušivale, ugušivala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| ugušivan, ugušivana, ugušivano | |
| ugušivani, ugušivane, ugušivana | |
Etimologija
✧ vidi ugúšiti
