Hrvatski jezični portal

gúšiti

gúšiti (koga, što) nesvrš.prez. gẉšīm, pril. sad. -šēći, prid. trp. gẉšen, gl. im. -šēnje〉

Izvedeni oblici
Nesvršeni
infinitiv
gušiti
 
prezent
jednina
1. gušim
2. gušiš
3. guši
množina
1. gušimo
2. gušite
3. guše
 
futur
jednina
1. gušit ću
2. gušit ćeš
3. gušit će
množina
1. gušit ćemo
2. gušit ćete
3. gušit će
 
imperfekt
jednina
1. gušah
2. gušaše
3. gušaše
množina
1. gušasmo
2. gušaste
3. gušahu
 
perfekt
jednina
1. gušio sam
2. gušio si
3. gušio je
množina
1. gušili smo
2. gušili ste
3. gušili su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam gušio
2. bio si gušio
3. bio je gušio
množina
1. bili smo gušili
2. bili ste gušili
3. bili su gušili
 
imperativ
jednina
2. guši
množina
1. gušimo
2. gušite
 
glagolski prilog sadašnji
gušeći
 
glagolski pridjev aktivni
gušio, gušila, gušilo
gušili, gušile, gušila
 
glagolski pridjev pasivni
gušen, gušena, gušeno
gušeni, gušene, gušena
Definicija
1. silom onemogućivati disanje hvatajući (koga) snažno za grlo
2. a. oduzimati dah [guše me suze] b. ne dati zraka [guši me dim]; dušiti
3. pren. onemogućivati, zatirati [gušiti slobodu; gušiti inicijativu]