ugnjéčiti
ugnjéčiti (što) svrš. 〈prez. ùgnjēčīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ùgnjēčen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ugnječiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ugnječim |
| 2. | ugnječiš |
| 3. | ugnječi |
| množina | |
| 1. | ugnječimo |
| 2. | ugnječite |
| 3. | ugnječe |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ugnječit ću |
| 2. | ugnječit ćeš |
| 3. | ugnječit će |
| množina | |
| 1. | ugnječit ćemo |
| 2. | ugnječit ćete |
| 3. | ugnječit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | ugnječih |
| 2. | ugnječi |
| 3. | ugnječi |
| množina | |
| 1. | ugnječismo |
| 2. | ugnječiste |
| 3. | ugnječiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ugnječio sam |
| 2. | ugnječio si |
| 3. | ugnječio je |
| množina | |
| 1. | ugnječili smo |
| 2. | ugnječili ste |
| 3. | ugnječili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ugnječio |
| 2. | bio si ugnječio |
| 3. | bio je ugnječio |
| množina | |
| 1. | bili smo ugnječili |
| 2. | bili ste ugnječili |
| 3. | bili su ugnječili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ugnječi |
| množina | |
| 1. | ugnječimo |
| 2. | ugnječite |
| glagolski prilog prošli | |
| ugnječivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ugnječio, ugnječila, ugnječilo | |
| ugnječili, ugnječile, ugnječila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| ugnječen, ugnječena, ugnječeno | |
| ugnječeni, ugnječene, ugnječena | |
Definicija
stisnuti što gnječeći, učiniti da gnječenjem izgubi oblik ili da se ulubi [ugnječiti jabuku; ugnječiti šljivu]; ugnjesti
