gnjéčiti
gnjéčiti (što) nesvrš. 〈prez. gnjȇčīm, pril. sad. -čēći, gl. im. -čēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| gnječiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | gnječim |
| 2. | gnječiš |
| 3. | gnječi |
| množina | |
| 1. | gnječimo |
| 2. | gnječite |
| 3. | gnječe |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | gnječit ću |
| 2. | gnječit ćeš |
| 3. | gnječit će |
| množina | |
| 1. | gnječit ćemo |
| 2. | gnječit ćete |
| 3. | gnječit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | gnječah |
| 2. | gnječaše |
| 3. | gnječaše |
| množina | |
| 1. | gnječasmo |
| 2. | gnječaste |
| 3. | gnječahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | gnječio sam |
| 2. | gnječio si |
| 3. | gnječio je |
| množina | |
| 1. | gnječili smo |
| 2. | gnječili ste |
| 3. | gnječili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam gnječio |
| 2. | bio si gnječio |
| 3. | bio je gnječio |
| množina | |
| 1. | bili smo gnječili |
| 2. | bili ste gnječili |
| 3. | bili su gnječili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | gnječi |
| množina | |
| 1. | gnječimo |
| 2. | gnječite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| gnječeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| gnječio, gnječila, gnječilo | |
| gnječili, gnječile, gnječila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| gnječen, gnječena, gnječeno | |
| gnječeni, gnječene, gnječena | |
Definicija
pritiskati što da bude mekše (tijesto) ili da pusti sok (masline, grožđe); tiještiti
Etimologija
✧ vidi gnjȅsti
