gnjȅsti
gnjȅsti (se, što) nesvrš. 〈prez. gnjètēm, prid. rad. gnjȅo/gnjȅla ž, prid. trp. gnjèten, gl. im. gnjètēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| gnjesti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | gnjetem |
| 2. | gnjeteš |
| 3. | gnjete |
| množina | |
| 1. | gnjetemo |
| 2. | gnjetete |
| 3. | gnjetu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | gnjest ću |
| 2. | gnjest ćeš |
| 3. | gnjest će |
| množina | |
| 1. | gnjest ćemo |
| 2. | gnjest ćete |
| 3. | gnjest će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | gnjetijah |
| 2. | gnjetijaše |
| 3. | gnjetijaše |
| množina | |
| 1. | gnjetijasmo |
| 2. | gnjetijaste |
| 3. | gnjetijahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | gnjeo sam |
| 2. | gnjeo si |
| 3. | gnjeo je |
| množina | |
| 1. | gnjeli smo |
| 2. | gnjeli ste |
| 3. | gnjeli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam gnjeo |
| 2. | bio si gnjeo |
| 3. | bio je gnjeo |
| množina | |
| 1. | bili smo gnjeli |
| 2. | bili ste gnjeli |
| 3. | bili su gnjeli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | gnjeti |
| množina | |
| 1. | gnjetimo |
| 2. | gnjetite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| gnjetući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| gnjeo, gnjela, gnjelo | |
| gnjeli, gnjele, gnjela | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| gnjeten, gnjetena, gnjeteno | |
| gnjeteni, gnjetene, gnjetena | |
Definicija
| 1. | (što) nabijati tako da ono što je rahlo ili rastresito dobije oblik čvršće oblikovane cjeline [gnjesti sijeno] |
| 2. | (se) gurati se u gomili ljudi; tiskati se |
Etimologija
✧ prasl. *gněsti (rus. gnestí, gnetú, polj. gniotę) ≃ stvnjem. knetan: mijesiti
