Hrvatski jezični portal

ucijépiti

ucijépiti (što) svrš.prez. ùcijēpīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ùcijēpljen〉

Izvedeni oblici
Svršeni
infinitiv
ucijepiti
 
prezent
jednina
1. ucijepim
2. ucijepiš
3. ucijepi
množina
1. ucijepimo
2. ucijepite
3. ucijepe
 
futur
jednina
1. ucijepit ću
2. ucijepit ćeš
3. ucijepit će
množina
1. ucijepit ćemo
2. ucijepit ćete
3. ucijepit će
 
aorist
jednina
1. ucijepih
2. ucijepi
3. ucijepi
množina
1. ucijepismo
2. ucijepiste
3. ucijepiše
 
perfekt
jednina
1. ucijepio sam
2. ucijepio si
3. ucijepio je
množina
1. ucijepili smo
2. ucijepili ste
3. ucijepili su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam ucijepio
2. bio si ucijepio
3. bio je ucijepio
množina
1. bili smo ucijepili
2. bili ste ucijepili
3. bili su ucijepili
 
imperativ
jednina
2. ucijepi
množina
1. ucijepimo
2. ucijepite
 
glagolski prilog prošli
ucijepivši
 
glagolski pridjev aktivni
ucijepio, ucijepila, ucijepilo
ucijepili, ucijepile, ucijepila
 
glagolski pridjev pasivni
ucijepljen, ucijepljena, ucijepljeno
ucijepljeni, ucijepljene, ucijepljena
Definicija
1. unijeti kao cijep; nakalemiti
2. pren. (komu, što) uliti, usaditi (ob. o idejama, namjerama, željama itd.)
Etimologija
✧ u- + v. cijȇp, cijepiti