ucijépiti
ucijépiti (što) svrš. 〈prez. ùcijēpīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ùcijēpljen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
ucijepiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | ucijepim |
2. | ucijepiš |
3. | ucijepi |
množina | |
1. | ucijepimo |
2. | ucijepite |
3. | ucijepe |
futur | |
jednina | |
1. | ucijepit ću |
2. | ucijepit ćeš |
3. | ucijepit će |
množina | |
1. | ucijepit ćemo |
2. | ucijepit ćete |
3. | ucijepit će |
aorist | |
jednina | |
1. | ucijepih |
2. | ucijepi |
3. | ucijepi |
množina | |
1. | ucijepismo |
2. | ucijepiste |
3. | ucijepiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | ucijepio sam |
2. | ucijepio si |
3. | ucijepio je |
množina | |
1. | ucijepili smo |
2. | ucijepili ste |
3. | ucijepili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam ucijepio |
2. | bio si ucijepio |
3. | bio je ucijepio |
množina | |
1. | bili smo ucijepili |
2. | bili ste ucijepili |
3. | bili su ucijepili |
imperativ | |
jednina | |
2. | ucijepi |
množina | |
1. | ucijepimo |
2. | ucijepite |
glagolski prilog prošli | |
ucijepivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
ucijepio, ucijepila, ucijepilo | |
ucijepili, ucijepile, ucijepila | |
glagolski pridjev pasivni | |
ucijepljen, ucijepljena, ucijepljeno | |
ucijepljeni, ucijepljene, ucijepljena |
1. | unijeti kao cijep; nakalemiti |
2. | pren. (komu, što) uliti, usaditi (ob. o idejama, namjerama, željama itd.) |