cijépiti
cijépiti (se) dv. 〈prez. cijȇpīm (se), pril. sad. -ēći (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. cijȇpljen, gl. im. cijépljēnje〉
Dv. | |
---|---|
infinitiv | |
cijepiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | cijepim |
2. | cijepiš |
3. | cijepi |
množina | |
1. | cijepimo |
2. | cijepite |
3. | cijepe |
futur | |
jednina | |
1. | cijepit ću |
2. | cijepit ćeš |
3. | cijepit će |
množina | |
1. | cijepit ćemo |
2. | cijepit ćete |
3. | cijepit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | cijepljah |
2. | cijepljaše |
3. | cijepljaše |
množina | |
1. | cijepljasmo |
2. | cijepljaste |
3. | cijepljahu |
aorist | |
jednina | |
1. | cijepih |
2. | |
3. | |
množina | |
1. | |
2. | |
3. | |
perfekt | |
jednina | |
1. | cijepio sam |
2. | cijepio si |
3. | cijepio je |
množina | |
1. | cijepili smo |
2. | cijepili ste |
3. | cijepili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam cijepio |
2. | bio si cijepio |
3. | bio je cijepio |
množina | |
1. | bili smo cijepili |
2. | bili ste cijepili |
3. | bili su cijepili |
imperativ | |
jednina | |
2. | cijepi |
množina | |
1. | cijepimo |
2. | cijepite |
glagolski prilog sadašnji | |
cijepeći | |
glagolski prilog prošli | |
cijepivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
cijepio, cijepila, cijepilo | |
cijepili, cijepile, cijepila | |
glagolski pridjev pasivni | |
cijepljen, cijepljena, cijepljeno | |
cijepljeni, cijepljene, cijepljena |
1. | (što) biol. izvesti/izvoditi oblik nespolnog razmnožavanja biljaka; kalemiti, navrnuti/navrtati, okulirati, usp. cijȇp |
2. | (koga, se) unijeti/unositi klicu (vakcinu) kroz kožu da organizam postane otporan prema mogućem oboljenju [cijepiti se protiv gripe]; vakcinirati (se) |