Hrvatski jezični portal

cijépiti

cijépiti (se) dv.prez. cijȇpīm (se), pril. sad. -ēći (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. cijȇpljen, gl. im. cijépljēnje〉

Izvedeni oblici
Dv.
infinitiv
cijepiti
 
prezent
jednina
1. cijepim
2. cijepiš
3. cijepi
množina
1. cijepimo
2. cijepite
3. cijepe
 
futur
jednina
1. cijepit ću
2. cijepit ćeš
3. cijepit će
množina
1. cijepit ćemo
2. cijepit ćete
3. cijepit će
 
imperfekt
jednina
1. cijepljah
2. cijepljaše
3. cijepljaše
množina
1. cijepljasmo
2. cijepljaste
3. cijepljahu
 
aorist
jednina
1. cijepih
2.
3.
množina
1.
2.
3.
 
perfekt
jednina
1. cijepio sam
2. cijepio si
3. cijepio je
množina
1. cijepili smo
2. cijepili ste
3. cijepili su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam cijepio
2. bio si cijepio
3. bio je cijepio
množina
1. bili smo cijepili
2. bili ste cijepili
3. bili su cijepili
 
imperativ
jednina
2. cijepi
množina
1. cijepimo
2. cijepite
 
glagolski prilog sadašnji
cijepeći
 
glagolski prilog prošli
cijepivši
 
glagolski pridjev aktivni
cijepio, cijepila, cijepilo
cijepili, cijepile, cijepila
 
glagolski pridjev pasivni
cijepljen, cijepljena, cijepljeno
cijepljeni, cijepljene, cijepljena
Definicija
1. (što) biol. izvesti/izvoditi oblik nespolnog razmnožavanja biljaka; kalemiti, navrnuti/navrtati, okulirati, usp. cijȇp
2. (koga, se) unijeti/unositi klicu (vakcinu) kroz kožu da organizam postane otporan prema mogućem oboljenju [cijepiti se protiv gripe]; vakcinirati (se)