Hrvatski jezični portal

cijȇp

cijȇp m 〈N mn cjȅpovi〉

Izvedeni oblici
jednina
N cijep
G cijepa
D cijepu
A cijep
V cijepe
L cijepu
I cijepom
množina
N cjepovi
G cjepova
D cjepovima
A cjepove
V cjepovi
L cjepovima
I cjepovima
Definicija
grančica koja se ucjepljuje (usađuje) na drugu biljku kao podlogu; cijepnica, kalem, navrtak, pelcer, plemka
Etimologija
prasl. *cěpъ (rus. cep, polj.mn〉 cepy) ≃ lat. scipio, grč. skípon: štap