zablistávati
zablistávati () nesvrš. 〈prez. zablìstāvām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zablistavati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zablistavam |
| 2. | zablistavaš |
| 3. | zablistava |
| množina | |
| 1. | zablistavamo |
| 2. | zablistavate |
| 3. | zablistavaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zablistavat ću |
| 2. | zablistavat ćeš |
| 3. | zablistavat će |
| množina | |
| 1. | zablistavat ćemo |
| 2. | zablistavat ćete |
| 3. | zablistavat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | zablistavah |
| 2. | zablistavaše |
| 3. | zablistavaše |
| množina | |
| 1. | zablistavasmo |
| 2. | zablistavaste |
| 3. | zablistavahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zablistavao sam |
| 2. | zablistavao si |
| 3. | zablistavao je |
| množina | |
| 1. | zablistavali smo |
| 2. | zablistavali ste |
| 3. | zablistavali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zablistavao |
| 2. | bio si zablistavao |
| 3. | bio je zablistavao |
| množina | |
| 1. | bili smo zablistavali |
| 2. | bili ste zablistavali |
| 3. | bili su zablistavali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zablistavaj |
| množina | |
| 1. | zablistavajmo |
| 2. | zablistavajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| zablistavajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zablistavao, zablistavala, zablistavalo | |
| zablistavali, zablistavale, zablistavala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| zablistavan, zablistavana, zablistavano | |
| zablistavani, zablistavane, zablistavana | |
Etimologija
✧ vidi zablijéštiti
