zablijéštiti
zablijéštiti (zablijéštati) svrš. 〈prez. zàblijēštīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. zàblijēšten〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zabliještiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zabliještim |
| 2. | zabliještiš |
| 3. | zabliješti |
| množina | |
| 1. | zabliještimo |
| 2. | zabliještite |
| 3. | zabliješte |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zabliještit ću |
| 2. | zabliještit ćeš |
| 3. | zabliještit će |
| množina | |
| 1. | zabliještit ćemo |
| 2. | zabliještit ćete |
| 3. | zabliještit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | zabliještih |
| 2. | zabliješti |
| 3. | zabliješti |
| množina | |
| 1. | zabliještismo |
| 2. | zabliještiste |
| 3. | zabliještiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zabliještio sam |
| 2. | zabliještio si |
| 3. | zabliještio je |
| množina | |
| 1. | zabliještili smo |
| 2. | zabliještili ste |
| 3. | zabliještili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zabliještio |
| 2. | bio si zabliještio |
| 3. | bio je zabliještio |
| množina | |
| 1. | bili smo zabliještili |
| 2. | bili ste zabliještili |
| 3. | bili su zabliještili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zabliješti |
| množina | |
| 1. | zabliještimo |
| 2. | zabliještite |
| glagolski prilog prošli | |
| zabliještivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zabliještio, zabliještila, zabliještilo | |
| zabliještili, zabliještile, zabliještila | |
Definicija
| 1. | () početi bliještiti; zablistati |
| 2. | (koga, što) izložiti blijesku, zaslijepiti blijeskom ili svjetlom |
Etimologija
✧ za- + v. blijesak
