zablìstati
zablìstati () svrš. 〈prez. -ām, pril. pr. -āvši, prid. rad. zȁblistao〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zablistati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zablistam |
| 2. | zablistaš |
| 3. | zablista |
| množina | |
| 1. | zablistamo |
| 2. | zablistate |
| 3. | zablistaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zablistat ću |
| 2. | zablistat ćeš |
| 3. | zablistat će |
| množina | |
| 1. | zablistat ćemo |
| 2. | zablistat ćete |
| 3. | zablistat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | zablistah |
| 2. | zablista |
| 3. | zablista |
| množina | |
| 1. | zablistasmo |
| 2. | zablistaste |
| 3. | zablistaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zablistao sam |
| 2. | zablistao si |
| 3. | zablistao je |
| množina | |
| 1. | zablistali smo |
| 2. | zablistali ste |
| 3. | zablistali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zablistao |
| 2. | bio si zablistao |
| 3. | bio je zablistao |
| množina | |
| 1. | bili smo zablistali |
| 2. | bili ste zablistali |
| 3. | bili su zablistali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zablistaj |
| množina | |
| 1. | zablistajmo |
| 2. | zablistajte |
| glagolski prilog prošli | |
| zablistavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zablistao, zablistala, zablistalo | |
| zablistali, zablistale, zablistala | |
Definicija
| 1. | jako zasvijetliti; bljesnuti |
| 2. | pren. istaknuti se, pokazati se sjajnim |
Etimologija
✧ vidi zablijéštiti
