pòbjeći
pòbjeći svrš. 〈prez. -egnēm, pril. pr. -egāvši, prid. rad. pòbjegao〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| pobjeći | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | pobjegnem |
| 2. | pobjegneš |
| 3. | pobjegne |
| množina | |
| 1. | pobjegnemo |
| 2. | pobjegnete |
| 3. | pobjegnu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | pobjeći ću |
| 2. | pobjeći ćeš |
| 3. | pobjeći će |
| množina | |
| 1. | pobjeći ćemo |
| 2. | pobjeći ćete |
| 3. | pobjeći će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | pobjegoh |
| 2. | pobježe |
| 3. | pobježe |
| množina | |
| 1. | pobjegosmo |
| 2. | pobjegoste |
| 3. | pobjegoše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | pobjegao sam |
| 2. | pobjegao si |
| 3. | pobjegao je |
| množina | |
| 1. | pobjegli smo |
| 2. | pobjegli ste |
| 3. | pobjegli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam pobjegao |
| 2. | bio si pobjegao |
| 3. | bio je pobjegao |
| množina | |
| 1. | bili smo pobjegli |
| 2. | bili ste pobjegli |
| 3. | bili su pobjegli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | pobjegni |
| množina | |
| 1. | pobjegnimo |
| 2. | pobjegnite |
| glagolski prilog prošli | |
| pobjegavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| pobjegao, pobjegla, pobjeglo | |
| pobjegli, pobjegle, pobjegla | |
Definicija
| 1. | (, od koga, od čega) a. (dosl.) trčanjem, bježanjem, brzim hodom ili vožnjom umaknuti komu, izgubiti se iz vida, otići daleko od njega b. prekinuti vezu s kim (tko je bio neugodan, izvodio nasilje, stvarao neprilike) [pobjeći od neprijateljske okoline] c. napustiti koga, ob. u: [pobjeći od muža; pobjeći od žene] |
| 2. | (komu) a. uspjeti umaknuti onome tko goni [pobjeći goniteljima; pobjeći policiji] b. ostaviti koga za sobom u trci [pobjegao mu je deset metara] |
| 3. | (u što) naći utočište, snaći se na drugome mjestu i u drugoj djelatnosti [pobjeći u inozemstvo] |
Frazeologija
⃟ ne moći pobjeći iz svoje kože ne moći promijeniti svoju narav ili svoje stanje;
od toga se ne može pobjeći (u dijaloškoj situaciji ili u vlastitom izlaganju) to je neizbježno, tome se ne može umaknuti, to se ne može izbjeći, to je neminovno, s tim se mora računati [A: Kućanski aparati olakšavaju život, ali ima tu i troškova B: Od toga se ne može pobjeći];
pobjeći od sirotinje postati imućniji;
pobjeći (od čega + genitiv imenice koja ima metonimijsko značenje) [pobjeći od motike = pobjeći od seoskog načina života i teškoga rada; pobjeći od blata pobjeći iz sela u grad];
pobjegao mi pogled bez utjecaja volje pogled mi se usmjerio na što;
pobjegla (mi, mu) riječ iz usta izgovorio (sam, je) nešto nehotice, u brzini;
pobjegla mi misao izgubio sam misao, zaboravio sam što sam htio kazati;
pobjeglo mu (joj itd.) 1. nekontrolirano je izgovorio, omaklo mu se 2. formula kojom se pristojno kaže da je tko nekontrolirano ispustio vjetar ili da nije mogao kontrolirati mokrenje ili stolicu
od toga se ne može pobjeći (u dijaloškoj situaciji ili u vlastitom izlaganju) to je neizbježno, tome se ne može umaknuti, to se ne može izbjeći, to je neminovno, s tim se mora računati [A: Kućanski aparati olakšavaju život, ali ima tu i troškova B: Od toga se ne može pobjeći];
pobjeći od sirotinje postati imućniji;
pobjeći (od čega + genitiv imenice koja ima metonimijsko značenje) [pobjeći od motike = pobjeći od seoskog načina života i teškoga rada; pobjeći od blata pobjeći iz sela u grad];
pobjegao mi pogled bez utjecaja volje pogled mi se usmjerio na što;
pobjegla (mi, mu) riječ iz usta izgovorio (sam, je) nešto nehotice, u brzini;
pobjegla mi misao izgubio sam misao, zaboravio sam što sam htio kazati;
pobjeglo mu (joj itd.) 1. nekontrolirano je izgovorio, omaklo mu se 2. formula kojom se pristojno kaže da je tko nekontrolirano ispustio vjetar ili da nije mogao kontrolirati mokrenje ili stolicu
