pòbjeći
pòbjeći svrš. 〈prez. -egnēm, pril. pr. -egāvši, prid. rad. pòbjegao〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
pobjeći | |
prezent | |
jednina | |
1. | pobjegnem |
2. | pobjegneš |
3. | pobjegne |
množina | |
1. | pobjegnemo |
2. | pobjegnete |
3. | pobjegnu |
futur | |
jednina | |
1. | pobjeći ću |
2. | pobjeći ćeš |
3. | pobjeći će |
množina | |
1. | pobjeći ćemo |
2. | pobjeći ćete |
3. | pobjeći će |
aorist | |
jednina | |
1. | pobjegoh |
2. | pobježe |
3. | pobježe |
množina | |
1. | pobjegosmo |
2. | pobjegoste |
3. | pobjegoše |
perfekt | |
jednina | |
1. | pobjegao sam |
2. | pobjegao si |
3. | pobjegao je |
množina | |
1. | pobjegli smo |
2. | pobjegli ste |
3. | pobjegli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam pobjegao |
2. | bio si pobjegao |
3. | bio je pobjegao |
množina | |
1. | bili smo pobjegli |
2. | bili ste pobjegli |
3. | bili su pobjegli |
imperativ | |
jednina | |
2. | pobjegni |
množina | |
1. | pobjegnimo |
2. | pobjegnite |
glagolski prilog prošli | |
pobjegavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
pobjegao, pobjegla, pobjeglo | |
pobjegli, pobjegle, pobjegla |
1. | (, od koga, od čega) a. (dosl.) trčanjem, bježanjem, brzim hodom ili vožnjom umaknuti komu, izgubiti se iz vida, otići daleko od njega b. prekinuti vezu s kim (tko je bio neugodan, izvodio nasilje, stvarao neprilike) [pobjeći od neprijateljske okoline] c. napustiti koga, ob. u: [pobjeći od muža; pobjeći od žene] |
2. | (komu) a. uspjeti umaknuti onome tko goni [pobjeći goniteljima; pobjeći policiji] b. ostaviti koga za sobom u trci [pobjegao mu je deset metara] |
3. | (u što) naći utočište, snaći se na drugome mjestu i u drugoj djelatnosti [pobjeći u inozemstvo] |