Hrvatski jezični portal

bjèžati

bjèžati nesvrš.prez. bjèžīm, imp. bjȅži, pril. sad. bjèžēći, gl. im. -ānje〉

Izvedeni oblici
Nesvršeni
infinitiv
bježati
 
prezent
jednina
1. bježim
2. bježiš
3. bježi
množina
1. bježimo
2. bježite
3. bježe
 
futur
jednina
1. bježat ću
2. bježat ćeš
3. bježat će
množina
1. bježat ćemo
2. bježat ćete
3. bježat će
 
imperfekt
jednina
1. bježah
2. bježaše
3. bježaše
množina
1. bježasmo
2. bježaste
3. bježahu
 
perfekt
jednina
1. bježao sam
2. bježao si
3. bježao je
množina
1. bježali smo
2. bježali ste
3. bježali su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam bježao
2. bio si bježao
3. bio je bježao
množina
1. bili smo bježali
2. bili ste bježali
3. bili su bježali
 
imperativ
jednina
2. bježi
množina
1. bježimo
2. bježite
 
glagolski prilog sadašnji
bježeći
 
glagolski pridjev aktivni
bježao, bježala, bježalo
bježali, bježale, bježala
Definicija
1. (, od koga) a. udaljavati se naglim kretanjem i odmicanjem s mjesta opasnosti [bježati glavom bez obzira bježati u paničnom strahu] b. okretanjem leđa naglo izmicati c. kloniti se koga, ne željeti njegovo društvo [bježati kao đavo (vrag) od tamjana stalno uporno nešto izbjegavati]
2. (komu) a. odmicati u bijegu pred onim koji slijedi ili goni b. izmicati c. isklizavati, ob. iz ruke
Sintagma
bježi! u dijalogu na riječi sugovornika 1. a. ne može biti, nemoguće i sl., nedvosmisleno poricanje onoga što sugovornik kaže b. ostavi to, pusti na stranu, nema smisla o tome govoriti, besmislice su to (kad sugovornik spominje riječi treće neprisutne strane) 2. opomena u zn. makni se, ne smetaj, čuvaj (samo s bliskima, u ljubeznom tonu ili sa sebi ravnima ili djeci; nepoznatim ljudima i pristojno kaže se: oprez, pazite, oprostite i sl.)
Frazeologija
bježe mi misli ne mogu se koncentrirati