pòkleknuti
pòkleknuti (pred kim, pred čim) svrš. 〈prez. pòkleknēm, pril. pr. -ūvši, imp. pòklekni, prid. rad. pòkleknuo〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| pokleknuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | pokleknem |
| 2. | poklekneš |
| 3. | poklekne |
| množina | |
| 1. | pokleknemo |
| 2. | pokleknete |
| 3. | pokleknu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | pokleknut ću |
| 2. | pokleknut ćeš |
| 3. | pokleknut će |
| množina | |
| 1. | pokleknut ćemo |
| 2. | pokleknut ćete |
| 3. | pokleknut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | pokleknuh |
| 2. | pokleknu |
| 3. | pokleknu |
| množina | |
| 1. | pokleknusmo |
| 2. | pokleknuste |
| 3. | pokleknuše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | pokleknuo sam |
| 2. | pokleknuo si |
| 3. | pokleknuo je |
| množina | |
| 1. | pokleknuli smo |
| 2. | pokleknuli ste |
| 3. | pokleknuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam pokleknuo |
| 2. | bio si pokleknuo |
| 3. | bio je pokleknuo |
| množina | |
| 1. | bili smo pokleknuli |
| 2. | bili ste pokleknuli |
| 3. | bili su pokleknuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | poklekni |
| množina | |
| 1. | pokleknimo |
| 2. | pokleknite |
| glagolski prilog prošli | |
| pokleknuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| pokleknuo, pokleknula, pokleknulo | |
| pokleknuli, pokleknule, pokleknula | |
Definicija
| 1. | pokoriti se komu ili čemu; prilagoditi se, usp. kleknuti |
| 2. | ne moći izdržati, ne moći nositi (ob. o teretu kada zaklecaju koljena) |
| 3. | pren. odustati [pokleknuti pred teškoćama] |
