klȅcati
klȅcati () nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
klecati | |
prezent | |
jednina | |
1. | klecam |
2. | klecaš |
3. | kleca |
množina | |
1. | klecamo |
2. | klecate |
3. | klecaju |
futur | |
jednina | |
1. | klecat ću |
2. | klecat ćeš |
3. | klecat će |
množina | |
1. | klecat ćemo |
2. | klecat ćete |
3. | klecat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | klecah |
2. | klecaše |
3. | klecaše |
množina | |
1. | klecasmo |
2. | klecaste |
3. | klecahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | klecao sam |
2. | klecao si |
3. | klecao je |
množina | |
1. | klecali smo |
2. | klecali ste |
3. | klecali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam klecao |
2. | bio si klecao |
3. | bio je klecao |
množina | |
1. | bili smo klecali |
2. | bili ste klecali |
3. | bili su klecali |
imperativ | |
jednina | |
2. | klecaj |
množina | |
1. | klecajmo |
2. | klecajte |
glagolski prilog sadašnji | |
klecajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
klecao, klecala, klecalo | |
klecali, klecale, klecala |
1. | u hodu gubiti uporište u koljenu ili koljenima |
2. | pren. bojati se i sl. (kao da se kleca, predodžba klecanja) |