klȅknuti
klȅknuti () svrš. 〈prez. -nēm, pril. pr. -ūvši, imp. klȅkni, prid. rad. klȅknuo〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| kleknuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | kleknem |
| 2. | klekneš |
| 3. | klekne |
| množina | |
| 1. | kleknemo |
| 2. | kleknete |
| 3. | kleknu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | kleknut ću |
| 2. | kleknut ćeš |
| 3. | kleknut će |
| množina | |
| 1. | kleknut ćemo |
| 2. | kleknut ćete |
| 3. | kleknut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | kleknuh |
| 2. | kleknu |
| 3. | kleknu |
| množina | |
| 1. | kleknusmo |
| 2. | kleknuste |
| 3. | kleknuše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | kleknuo sam |
| 2. | kleknuo si |
| 3. | kleknuo je |
| množina | |
| 1. | kleknuli smo |
| 2. | kleknuli ste |
| 3. | kleknuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam kleknuo |
| 2. | bio si kleknuo |
| 3. | bio je kleknuo |
| množina | |
| 1. | bili smo kleknuli |
| 2. | bili ste kleknuli |
| 3. | bili su kleknuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | klekni |
| množina | |
| 1. | kleknimo |
| 2. | kleknite |
| glagolski prilog prošli | |
| kleknuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| kleknuo, kleknula, kleknulo | |
| kleknuli, kleknule, kleknula | |
Definicija
spustiti se na koljena
Frazeologija
⃟ kleknuti pred kim pokoriti se, pokazati poniznost
Etimologija
✧ vidi klȅcati
