poručívati
poručívati (što, po koga, za koga) nesvrš. 〈prez. porùčujēm, pril. sad. porùčujūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| poručivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | poručujem |
| 2. | poručuješ |
| 3. | poručuje |
| množina | |
| 1. | poručujemo |
| 2. | poručujete |
| 3. | poručuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | poručivat ću |
| 2. | poručivat ćeš |
| 3. | poručivat će |
| množina | |
| 1. | poručivat ćemo |
| 2. | poručivat ćete |
| 3. | poručivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | poručivah |
| 2. | poručivaše |
| 3. | poručivaše |
| množina | |
| 1. | poručivasmo |
| 2. | poručivaste |
| 3. | poručivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | poručivao sam |
| 2. | poručivao si |
| 3. | poručivao je |
| množina | |
| 1. | poručivali smo |
| 2. | poručivali ste |
| 3. | poručivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam poručivao |
| 2. | bio si poručivao |
| 3. | bio je poručivao |
| množina | |
| 1. | bili smo poručivali |
| 2. | bili ste poručivali |
| 3. | bili su poručivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | poručuj |
| množina | |
| 1. | poručujmo |
| 2. | poručujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| poručujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| poručivao, poručivala, poručivalo | |
| poručivali, poručivale, poručivala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| poručivan, poručivana, poručivano | |
| poručivani, poručivane, poručivana | |
Etimologija
✧ vidi pȍruka
