porúčiti
porúčiti svrš. 〈prez. pòrūčīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. pòrūčen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| poručiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | poručim |
| 2. | poručiš |
| 3. | poruči |
| množina | |
| 1. | poručimo |
| 2. | poručite |
| 3. | poruče |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | poručit ću |
| 2. | poručit ćeš |
| 3. | poručit će |
| množina | |
| 1. | poručit ćemo |
| 2. | poručit ćete |
| 3. | poručit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | poručih |
| 2. | poruči |
| 3. | poruči |
| množina | |
| 1. | poručismo |
| 2. | poručiste |
| 3. | poručiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | poručio sam |
| 2. | poručio si |
| 3. | poručio je |
| množina | |
| 1. | poručili smo |
| 2. | poručili ste |
| 3. | poručili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam poručio |
| 2. | bio si poručio |
| 3. | bio je poručio |
| množina | |
| 1. | bili smo poručili |
| 2. | bili ste poručili |
| 3. | bili su poručili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | poruči |
| množina | |
| 1. | poručimo |
| 2. | poručite |
| glagolski prilog prošli | |
| poručivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| poručio, poručila, poručilo | |
| poručili, poručile, poručila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| poručen, poručena, poručeno | |
| poručeni, poručene, poručena | |
Definicija
| 1. | (što) predati poruku, javiti što kome porukom |
| 2. | (po koga, za koga) pozvati koga porukom |
| 3. | reg. naručiti, v. |
Etimologija
✧ vidi pȍruka
