precijépiti
precijépiti (što) svrš. 〈prez. prècijēpīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. prècijēpljen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| precijepiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | precijepim |
| 2. | precijepiš |
| 3. | precijepi |
| množina | |
| 1. | precijepimo |
| 2. | precijepite |
| 3. | precijepe |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | precijepit ću |
| 2. | precijepit ćeš |
| 3. | precijepit će |
| množina | |
| 1. | precijepit ćemo |
| 2. | precijepit ćete |
| 3. | precijepit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | precijepih |
| 2. | precijepi |
| 3. | precijepi |
| množina | |
| 1. | precijepismo |
| 2. | precijepiste |
| 3. | precijepiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | precijepio sam |
| 2. | precijepio si |
| 3. | precijepio je |
| množina | |
| 1. | precijepili smo |
| 2. | precijepili ste |
| 3. | precijepili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam precijepio |
| 2. | bio si precijepio |
| 3. | bio je precijepio |
| množina | |
| 1. | bili smo precijepili |
| 2. | bili ste precijepili |
| 3. | bili su precijepili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | precijepi |
| množina | |
| 1. | precijepimo |
| 2. | precijepite |
| glagolski prilog prošli | |
| precijepivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| precijepio, precijepila, precijepilo | |
| precijepili, precijepile, precijepila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| precijepljen, precijepljena, precijepljeno | |
| precijepljeni, precijepljene, precijepljena | |
Definicija
| 1. | prekinuti, raskinuti na dvoje; rascijepiti |
| 2. | nanovo navrnuti, cijepiti (voćku); prekalemiti |
