preinačávati
preinačávati (što) nesvrš. 〈prez. preinàčāvām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| preinačavati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | preinačavam |
| 2. | preinačavaš |
| 3. | preinačava |
| množina | |
| 1. | preinačavamo |
| 2. | preinačavate |
| 3. | preinačavaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | preinačavat ću |
| 2. | preinačavat ćeš |
| 3. | preinačavat će |
| množina | |
| 1. | preinačavat ćemo |
| 2. | preinačavat ćete |
| 3. | preinačavat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | preinačavah |
| 2. | preinačavaše |
| 3. | preinačavaše |
| množina | |
| 1. | preinačavasmo |
| 2. | preinačavaste |
| 3. | preinačavahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | preinačavao sam |
| 2. | preinačavao si |
| 3. | preinačavao je |
| množina | |
| 1. | preinačavali smo |
| 2. | preinačavali ste |
| 3. | preinačavali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam preinačavao |
| 2. | bio si preinačavao |
| 3. | bio je preinačavao |
| množina | |
| 1. | bili smo preinačavali |
| 2. | bili ste preinačavali |
| 3. | bili su preinačavali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | preinačavaj |
| množina | |
| 1. | preinačavajmo |
| 2. | preinačavajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| preinačavajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| preinačavao, preinačavala, preinačavalo | |
| preinačavali, preinačavale, preinačavala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| preinačavan, preinačavana, preinačavano | |
| preinačavani, preinačavane, preinačavana | |
Etimologija
✧ vidi preináčiti
