preinačívati
preinačívati (preinačávati) (što) nesvrš. 〈prez. preinàčujēm, pril. sad. preinàčujūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| preinačivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | preinačujem |
| 2. | preinačuješ |
| 3. | preinačuje |
| množina | |
| 1. | preinačujemo |
| 2. | preinačujete |
| 3. | preinačuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | preinačivat ću |
| 2. | preinačivat ćeš |
| 3. | preinačivat će |
| množina | |
| 1. | preinačivat ćemo |
| 2. | preinačivat ćete |
| 3. | preinačivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | preinačivah |
| 2. | preinačivaše |
| 3. | preinačivaše |
| množina | |
| 1. | preinačivasmo |
| 2. | preinačivaste |
| 3. | preinačivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | preinačivao sam |
| 2. | preinačivao si |
| 3. | preinačivao je |
| množina | |
| 1. | preinačivali smo |
| 2. | preinačivali ste |
| 3. | preinačivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam preinačivao |
| 2. | bio si preinačivao |
| 3. | bio je preinačivao |
| množina | |
| 1. | bili smo preinačivali |
| 2. | bili ste preinačivali |
| 3. | bili su preinačivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | preinačuj |
| množina | |
| 1. | preinačujmo |
| 2. | preinačujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| preinačujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| preinačivao, preinačivala, preinačivalo | |
| preinačivali, preinačivale, preinačivala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| preinačivan, preinačivana, preinačivano | |
| preinačivani, preinačivane, preinačivana | |
Etimologija
✧ vidi preináčiti
