preináčiti
preináčiti (što) svrš. 〈prez. preìnāčīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. preìnāčen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| preinačiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | preinačim |
| 2. | preinačiš |
| 3. | preinači |
| množina | |
| 1. | preinačimo |
| 2. | preinačite |
| 3. | preinače |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | preinačit ću |
| 2. | preinačit ćeš |
| 3. | preinačit će |
| množina | |
| 1. | preinačit ćemo |
| 2. | preinačit ćete |
| 3. | preinačit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | preinačih |
| 2. | preinači |
| 3. | preinači |
| množina | |
| 1. | preinačismo |
| 2. | preinačiste |
| 3. | preinačiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | preinačio sam |
| 2. | preinačio si |
| 3. | preinačio je |
| množina | |
| 1. | preinačili smo |
| 2. | preinačili ste |
| 3. | preinačili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam preinačio |
| 2. | bio si preinačio |
| 3. | bio je preinačio |
| množina | |
| 1. | bili smo preinačili |
| 2. | bili ste preinačili |
| 3. | bili su preinačili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | preinači |
| množina | |
| 1. | preinačimo |
| 2. | preinačite |
| glagolski prilog prošli | |
| preinačivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| preinačio, preinačila, preinačilo | |
| preinačili, preinačile, preinačila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| preinačen, preinačena, preinačeno | |
| preinačeni, preinačene, preinačena | |
Definicija
dati drugi oblik čemu, promijeniti što
Etimologija
✧ pre-1 + prasl. *inakъ: različit (rus. inákij, polj. inaki)
